Žensko pjevanje u Žejanama
Juva-c kântåt? -Vâk ašå pre afåra, ši ko de… ši čå… prin Kubina av ženskele… Ši Grižina av fost, juva-s… Â šti juva-j kåsa lu Mihlje ši tot čelji? Pre čija av fost, av ženskele kântåt. Šti, de tota gura! Prin čå. Ši ure av facole purtåt, e ure s-av ânka strižit. Teta Mårina, če-j lu Miro måja, jå s-av štimęjt ši čåste. Ma ča âs već juva! Ja-m fost atunče mika! Noj am datunče ženske kântåt, ma ne ku muški. Čuda ženske! Ši lu Šepalinkele av fost bure de kântå; čå fost Jelina la Turčić… Šti, ženskele av fost tot denča.
Gdje ste pjevale? -Uvijek, ovako, vani i oko… i to... na Kubini su žene… i Grižina je bila, gdje… Znaš li gdje je kuća lu Mihlje i svi oni? Ondje su bile... su žene pjevale. Znaš, punim glasom! Ondje. Jedne su nosile marame, druge su već nosile frizure. Teta Mare, Mirotova mama, ona se ponosila i te druge [žene]. Ali gdje su te već! Ja sam tada bila malena! Mi smo kasnije pjevale, ali ne s muškarcima. Puno žena! I žene iz obitelji lu Šepalo su znale dobro pjevati; to je bila Jele iz Turčića… Znaš, sve su žene bile odavdje.