Stric Jandre
Stricu lu Jåndrica k-av fost mik fečor ân lęger. Ši atunče ân zipka k-av fost oćutân. Oćutân ši bur ši tot ačå ka ši-j triba. Ši atunče k-av ačå ženska č-av verit la jelj, e kåra av čå fost jo nu šću, k-av zis: „Aj, 'nogo âš fin! Aj, 'nogo âš fin ši bur ši tot! Ši 'nogo te šti jigręj!“ Ši datunče av jelj primjetit k-av zadenit. Nušću av se jå latit de čela fečor ni n-av. Neh ke se av… Kum s-av jigręjt av ku pičoru nigdi zadenit ši atunče av ramås šljop.
Stric lu Jandrica bio je maleno dijete u kolijevci. I da je u zipki bio živahan. Živahan i dobar i sve kako treba biti. Onda je neka žena koja je došla kod njih, a koja je točno bila ne znam, rekla: „Ajme, jako si lijep! Ajme, jako si lijep i dobar i sve! Kako li se znaš igrati!“ Tada su oni primjetili da je zapeo [nogom za nešto]. Ne znam da li ga je ona dotakla ili ne. Nego se je… Kako se igrao, negdje je nogom zapeo i otada ostao hrom.
