Dječje igre
Ân selište â cj-av fost ka ši činč vârst de omir: Sânkovci, Stambulići, Turčići ši ašå renće, â šti? Ši čelji s-av de asev blok cirut, česta aselj blok ši ašå. –Juva ac va voj igręjt? –La besęreka većina, juva âs…. Ku obručele isto. S-av kolalęjt čå. –Ac igręjt „porku“? –Ja. Patru de jelj âs. Atunče ari tu bâtu, j-am bâtu. Ši ari škulje fakuta ši atunče aj bušit ur, pak aj tu ânkoč, pak čela ânkoč ši ašå. Se aj akâta punti, avut-aj dobandit.
U selu ti je bilo kao pet skupina ljudi: Sânkovci, Stambulići, Turčići i tako dalje, znaš? I oni su se držali svojeg dijela, drugi svojeg i tako. –Gdje ste se Vi igrali? –Većinom kod crkve, gdje su… I s obručima isto. Okretalo ih se je. –Jest li igrali „porku“? –Da. Četvorica igraju. Onda, ti imaš štap, ja ga imam. Napravljena je rupa [u zemlji], pa bi jedan udario [štapom drvenu pločicu], pa bi ti prema ovdje, pa onaj isto prema ovdje. Ako bi imao određen broj bodova bi pobjedio.
