Čuvanje male sestre
E Davorka, sora mj-av, fost deset let maj tirera de mire. Atunče n-av fost duda ni boca ni niš. Jå mj-av jåko plâns. E måja av fost ân kodru tota zija. Ši atunče, če-l voj jo då? Če-l voj då? Jo lj-am pus… Ašå am fakut kârpa, de åba roba, ši pus anč cukâr ašå. Ši ašå am fakut ši legåt ku åce. Ši jå av atunče čela cukâr cucljęjt. Ši jå, brižna, kum av cukâru mânkåt, av kaši živci-lj… Čå av avut? Ânka n-av ni âmnåt, osan devet miseci. Ši atunče av jå zadurmit. Ala, jo plânže ke mj-av murit!
PrijevodO, Davorka je, sestra mi, bila deset godina mlađa od mene. Tada nije bilo ni dude ni dječjih bočica, ničega. Jako mi je plakala. A mama je bila cijeli dan u šumi. I što ću joj onda dati? Što ću joj dati? Stavila sam joj… Ovako sam od bijele tkanine napravila krpu, i ovdje stavila šećer, ovako. I ovako sam napravila i zavezala koncem. I onda je ona cucala taj šećer. Ona je, jadna, kako je taj šećer jela, kao da su joj živci … Što je imala? Još nije ni prohodala, osam mjeseci… Ona mi je zaspala. A ja u plač kako mi je umrla!
