Vlaško / Žejansko / Istrorumunjsko - hrvatski rječnik

a

a, pa; ta; a ţe nú? - a zar ne?; á i̭a, plʼęrde rem (G) - ta (a ja), izgubit ćemo. 

a

1. po, za; na; s; ấmna a åpa! - idi po vodu!; l-av tremés a åpa - poslali su ga po vodu; i̭í a lę́mne - ići po drva; ấmna a lę́mne! - idi po drva!; žénskele méɣu a mísa - žene idu na misu; pấre a críma - kruh s (domaćim) kvascem. Na jugu je taj prijedlog vrlo rijedak; iz tekstova samo jedan nesiguran primjer u značenju zbog: i̭o n-åm putút ni zgóru stå a tót če m-am ấrs - ja nisam mogao ni na nogama stajati zbog svega što [=koliko] sam se smijao; u značenju (ići) "po" najčešće mu odgovara prijedl. din: žénskele mérgu din åpę (N) - žene idu po vodu.  

2. prijedl. koji izražava dativnu službu ispred pridjeva, nekih neodr. zamjenica i naglašenih oblika osobnih zamjenica; a tóţ - svima (m. rod), a tóte - svima (ž. rod); dåţ âlʼ ca şi a bólân! - dajte mu kao bolesnomu (kao bolesniku)!; i̭ó am čúda mulʼér şi a tóte zapovidés - ja imam mnogo žena i svima zapovijedam (a tóte ima isto značenje kao i sintetični dativ /a/ tutorę́); a lúi̭ - njemu, a lʼéi̭ - njoj, a lór -njima, a nó - nama, a vó - vama; ómiri s-av a lúi̭ ârs - ljudi su se njemu smijali; pac a dåt ş-a lúi̭ čevå poi̭dí - pa je i njemu dala štogod pojesti; şi a lʼéi̭ a pús pre hârbất - i njoj je stavio na leđa; dę́ tu a nó čåsta! - daj ti nama ovo!; i̭å a lór zíče - ona njima kaže. U toj službi a ne dolazi u južnim selima. 

a

dolazi ispred posvojnoga genitiva (s lu i le), ispred posvojnih zamjenica (i upitne posvojne cúi̭) te ispred rednih brojeva (osim pấrvile, pấrva); fílʼu a lu i̭érco - Jerkov sin [=sin od Jerka]; čåi̭a a le susę́de - susjedin otac [=otac od susjede]; fílʼu a lu crålʼu - kraljev sin [=sin od kralja]; a mev filʼ - moj sin; a melvę́ filʼ - mojemu sinu; a mę́ (a må) fílʼe - moja kći; a melʼę́ fílʼe - mojoj kćeri; ânr-a mę cåsa vér tu a mę́ fí? - hoćeš li ti u mojoj kući biti moja?; a melʼ fråţ - moja braća; a melorę́ fråţ - mojoj braći; a méle surấr - moje sestre; a melorę́ surấr - mojim sestrama; a tå mulʼåre - tvoja žena; a telorę́ fråţ - tvojoj braći; a lúi̭ cå - njegov konj; cu a lúi̭ mulʼåre - s njegovom ženom; ródu lu stríţu ş-a lúi̭ - stričev rod i njegov; a lʼéi̭ fråte - njezin brat; le a lʼéi̭ måi̭e - njezinoj materi; pac av clʼemåt a sev cå - pa je pozvao svojega konja; i̭é a verít pr-a sa cobíliţa - on je došao [=dojahao] na svojoj kobilici; pús-a tót ânr-a sa tórba - stavio je sve u svoju torbu; a nóstra sélişte - naše selo; a nóşt″i ómir - naši ljudi; a vóstra fílʼe - vaša kći; cu a lór fečór - sa svojom djecom; a cúi̭ i̭e sta cåsa? - čija je ova kuća?; a dóvile - dru-gi; a dóva - druga; a tréi̭le - treći; a tréi̭a - treća; a påtrile - četvrti; a påtra - četvr-ta; a čínčile - peti; a čínča - peta; a şåsile - šesti; a şåsa - šesta itd. U govoru južnih sela jedva ima tragova ovomu ostatku člana. 

â

1. (upitna čestica) li. 

2. (potvrdna čestica) da. 

3. (čestica koja stoji uz glagol da bi istaknula ili potvrdila da se glagolska radnja doista odvija) bez prijevoda na hrvatski; ấ i̭e acmó cânta? ấ, ấ. Pjeva li on sada? Da, da; ấ vire a nostru dráɣo? víre ấ. Dolazi li naš [sin] Drago? On [doista] dolazi (mjesto víre ấ odgovor može biti samo ấ); ấ tu ştíi̭i? Znaš li ti?; ấ-m dozvolíţ? Dopuštate li mi? (moglo bi se tumačiti i kao ấm dozvolíţ?); la ói̭ â mę́že, ovčår nú-i̭, ân lóv mę́že, lovéţ nú-i̭, vę́ɣlʼa ấ, stražår nú-i̭. Kod ovaca [doista] ide, ovčar (pastir) nije, u lov ide, lovac nije, čuva [doista, stvarno], stražar nije; cân mi se číra cuhę́, ấ čevå cârpés. Kada mi se kuha večera, [stvarno] nešto krpam. 

ẫ

zar ne? 

åb

bijel, -a, -o; sijed, -a, -o; åba bårba (Ž) - bijela brada; åbe ói̭ - bi-jele ovce; åba pấre (Ž) - bijeli kruh; påtru hlʼę́be de pấre åbe ca şi låpte (S) - četiri hljeba (hljepca) kruha bijela kao mlijeko; i̭o n-åm vezút åb svít ấntre óclʼi (Ž) - ja nisam vidio bijeloga svijeta pred očima; čå åbo de óclʼu (Ž, N), ţa åbo de óclʼu (S) - bjeloočnica; ålʼb péri (ili sívast per) (S) - sijede vlasi, sijeda kosa. 

abåte

tući, istući, udarati, izudarati; nú me abåte! - nemoj me tući; i̭é mulʼåra av abatút ca şi cân se ba-calåi̭u - on je istukao ženu kao kada se [istuče] bakalar (v. buşí - udariti). 

abåte se

tući se; i̭é naɣovarę́ díţa neca se abåtu - on nagovara djecu da se (ona) tuku. 

åc

igla; åcu şi åţele (Ž) - igla i konac. 

acåsa

kod kuće, doma; kući, doma. ɣospodåru n-å fost acåsa - gos-podar nije bio kod kuće (doma); i̭elʼ m-a vlåt şi acåsa dús - oni su me uzeli i odveli (vodili) kući; i̭é av acåsa verít - on je došao kući; morę́i̭t-a acåsa fuží - morao je bježati (pobjeći) kući; pr-acåsa [=pre acåsa] - po kući, oko kuće, kod kuće; mai̭ amânåt víre nę́vu pac smo pr-acåsa - kasnije dođe snijeg pa smo po kući (v. pracåsa); d-acåsa [=de acåsa] - od kuće; l-av ɣonít d-acåsa - otjerao ga je od kuće (v. dacåsa); v. i cåsę, cåsa.