Cela Seghuro - Onaj hrabri

Jednom je u Kastvu jedan čovjek iznenada umro, bez svećenika. Odnijeli su ga u mrtvačnicu na groblje. Sud je naredio da dva čovjeka noću čuvaju pokojnika. Jedan čovjek je govorio da će ići on, da je siguran, da se ne boji. S njim ode čuvati pokojnika i njegov susjed.
Kad su došli na groblje, jedan je od njih rekao da će biti gladni i žedni cijelu noć; neka jedan ode po kruh, vino i sir kako bi noću jeli. Tada upita onaj, ne onaj hrabri, nego onaj drugi: "Ideš li ti kupiti ili ću ja?" A onaj koji je govorio da je hrabar kaže: "Idem ja kupiti!" - ... jer ga je bilo strah ostati s pokojnikom... A ovaj drugi mu kaže: "Dobro idi, ostat ću ja s ovim mrtvim. On će mi praviti društvo!"
Onaj je otišao kupiti, a ovaj koji je ostao, izvadi pokojnika iz lijesa, skine svoju odjeću, obuče ga i posjedne na stolicu. Lijepo ga je ogrnuo kao da spava. A sam legne u lijes.
Kad je onaj došao, onaj hrabri...., s kruhom, vinom i sirom, ode do ovoga do stolice. Kaže: " Digni se, nemoj spavati. Evo ti kruha i sira. I vino sam donio!"
A ovaj se nije htio dignuti! On mu opet kaže: "Ne spavaj!"
Tada ovaj iz lijesa progovori: "Donesi, donesi meni, kad neće on!"
Ovome je sve ispalo iz ruku jer je mislio da pokojnik govori iz lijesa. Sve tamo pusti i pobjegne od straha... A onaj drugi mu viče iz lijesa: "Kamo trčiš? Nemoj me ovdje pustiti samoga. Pa rekao si da se ne bojiš!"
Što je onaj više vikao, ovaj je brže trčao jer je mislio da onaj mrtvi s njim govori.
I onda je pobjegao kući i ležao bolestan pet mjeseci. Ovo je istinito. Ja sam vidio onoga koji je to učinio. Tvrdo je srce imao i hrabrost. Ime mu je bilo Ive Saftić.

Ispričao 14. rujna 1928. g. Mate Turković Rade (57 godina, kućni broj 20) iz Žejana.

Povratak